Geocaching - Baranja

(27. studenog 2011.)

Ovaj izlet dogodio se jako davno, točnije krajem 2011. godine. Zaista se puno toga treba prisjetiti, ali upravo kroz slike, koje ćemo ovdje i vama prikazati, smo uspjeli složiti i ovaj tekst. Pa stoga, krenimo! smile

Sada smo već godinu dana registrirani geocacheri te kroz naše priče o tome, tada samo na facebooku, uspjeli smo zainteresirati našeg kolegu Vjeku da nam se pridruži u našem geocachingu.

Etno sajam u Karancu / fotografija Matko Jelkić

Kako mi uvijek nastojimo da odlazak u prirodu bude više od samog geocachinga tako smo i tada dodatno isplanirali odlazak u mjesto Karanac u Baranji, na njihov već tradicionalan sajam Čvarkijada.

Vjeko pronalazi cache

Vjeko dosada nije uživo vidio kako izgleda neki geocache te smo odlučili pronaći jedan cache koji je bio vrlo blizu sajma. Međutim, ispalo je da se do geocachea ne može baš lagano doći. Autom smo došli do pola puta dok smo ostatak morali proći pješke. Vrijeme je bilo baš pravo jesensko i premda je od lokacije, gdje je skriven geocache, predivan panoramski pogled mi ga nismo vidjeli zbog magle. I bio je pravi izbor povesti Vjeku sa sobom, jer je on prvi ugledao i dohvatio cache premda nije bio siguran jel ta prljava, vlažna vrećica zaista to što tražimo. Objasnili smo mu da je to normalno za očekivati u prirodi. Međutim, još bolja reakcija je kada je Vjeko ostao ugodno iznenađen i sadržajem geocachea.

S ovog mjesta se vraćamo na prethodno spomenut sajam jer smo odlučili možda nešto pojesti i popiti tamo. Došavši na sajam ostali smo zatečeni brojem posjetitelja, te brojem štandova i izlagača na sajmu. Odmah blizu štandova smo namirisali kobasice, koje se fino krčkaju na masti. smile

Peku se čvarci / fotografija Matko Jelkić

Bilo je tu raznih vrsta izlagača. Svatko je na svoj način pokušao prikazati ono što najbolje zna i radi. Pa je tako tu bilo spravljanja čvaraka na tradicionalan način u kotlu. Sve uokolo je podsjećalo na jedno veliko kolinje gdje svatko radi svoj dio posla. Krajnji rezultat nije izostao te smo naišli na štand suhomesnatih proizvoda. Previše je toga što smo vidjeli i isprobali toga dana na sajmu. Od svega želimo izdvojiti kako smo na štandu jednog lovačkog društva isprobali pljeskavicu od jelena. A za desert smo se odlučili za med sa čokoladom. Da, dobro ste čuli! Dvije nama najdraže namirnice u jednom mmmm... smile

Sve to isprobavanje suhomesnatih proizvoda svih vrsti, nije moglo proći, a da se ne okrijepimo u obližnjem šatoru. I uđemo tako u šator, a kad imamo što vidjeti. U kutu kraj lokalnih tamburaša je pjevao g. Davor Dretar od milja Drele.

Štand sa domaćim proizvodima / fotografija Matko Jelkić

Punih želudaca odlučili smo još malo obići štandove te kupiti pokoji suvenir za naše najmilije kod kuće. Pa se tako na štandovima moglo naći zimnice raznih vrsti, tradicionalnih starih deserta. Tko nije htio kupiti prehrambenu namirnicu imao je na izbor razne suvenire koji su karakteristični za Baranju i kuće na selu. Sve što je bilo ponuđeno tamo je bilo kućne izrade i zato je sve bilo toliko posebno. smile


Odmorište / fotografija Matko Jelkić

Eh da, a naš geocaching? Imate pravo, iz ovih stopa smo se uputili dalje u našu potragu za tim tajnovitim kutijicama. U planu nam je bilo posjetiti Titov dvorac Tikveš jer je u blizini njegove lokacije skriveno tri geocachea. Međutim, put prema Tikvešu smo promašili autom iz razloga što je lokalna policija autom zapriječila baš taj prolaz. Iskreno tada još ni nismo znali da se tu treba skrenuti već smo produžili ravno. I tako po prvi puta dolazimo, uz kanal, do jednog odmorišta i našeg, već sada nesuđenog, geocachea. Cilj cachea je da vam pokaže mjesto, ali i poljoprivrednu proizvodnju naše lokalne pasmine goveda zvane hereford.

Čak se i Vjeko okušao u fotografiranju goveda na livadi sa svojom opremom (slika & slika). smile Pored fotografiranja dobro smo se zabavili izvijajući se i tražeći geocache na zadanim koordinatama, međutim bez uspjeha. No nije nas to obeshrabrilo. I tako nam nije cilj pronaći sve cacheve odjednom jer volimo Baranju i sigurno ćemo ponovno posjetiti ovu lokaciju.

Kopački rit / fotografija Matko Jelkić

Dalje smo se zaputili prema, našem najpoznatijem parku prirode u Baranji, Kopačkom ritu jer, pogađate, i tamo je sakriven jedan geocache. I naravno da je Vjeko prvi pronašao i ovaj geocache, te smo Maja i ja zaključili kako ćemo Vjeku uvijek voditi s nama, jer očito nismo još dovoljno iskusni za geocaching. smile Posebno nam je drago što je Vjeko tada bio s nama jer je tada nastala naša zajednička fotografija koja nam je i danas jedna od najljepših zajedničkih slika, a ujedno i uspomena na geocaching toga dana.

Samo mjesto nas je oduševilo jer volimo prirodu, a pogotovo prirodu uz vodu, drveće i mnoštvo ptica koje smo tada imali prilike vidjeti u daljini.

Titov dvorac Tikveš / fotografija Matko Jelkić

Sjećate se dvorca Tikveš i neuspjelog skretanja malo gore u tekstu? Eh pa odlučni smo pronaći taj dvorac pa smo čak i skrenuli s puta u polje ne bi li pronašli alternativni ulaz. Na tom putu smo imali prilike vidjeti i zabilježiti srne koje su nam pretrčale preko poljskog puta. I vrteći se tako po polju naišli smo na ogradu i zaključili da je najbolje da se vratimo na cestu. Ovaj puta, vraćajući se cestom, nismo naišli na policiju i blokiran put već smo pravilno skrenuli i došli na naše odredište - Tikveš.

Majstor drvenih skulptura / fotografija Matko Jelkić

Dvorac je okružen predivnim parkom u kojem su sakrivene još neke građevine. Tako tu ima i Titova ladanjska kuća, lovačka kuća i jedna mala kapelica. No čuli smo i jedan čudan zvuk. Od nekud je dopirao zvuk motorne pile, pa smo sa oprezom brzo pronašli geocacheve. Vjeko je čak predložio upoznati tog čovjeka s motornom pilom. Zazvučalo je kao scenarij nekog horor filma. smile No, motornom pilom je upravljao spretan majstor - preciznije umjetnik. On je naime izrađivao skulpture od drveta tj. drvene jaslice za jedno lokalno selo u blizini.

Pronašavši sve cacheve po Baranji naš put nas je odveo prema Osijeku gdje smo usput stali i napravili fotografiju kod spomenika Domovinskom ratu. Zadovoljni izletom i cjelodnevnim boravkom u prirodi i na otvorenom sretno smo se vratili kući.

Tekst napisan:


Autori: Matko & Maja