Geocaching - Slavonski Brod
U našem današnjem tekstu vam želimo opisati avanturu odlaska u Slavonski Brod. Geocaching nije samo aktivnost koja uključuje traženje cacheva već je bitno i postaviti koji cache. Stoga naš izlet te subote 12. listopada 2013. je bio s naglaskom na upravo postavljanje cacheva po Brodsko-posavskoj županiji.
Cijela ideja je potekla od našeg lokalnog geocachera Dr. Zagy-a. Naime, rekao je kako jedino ta županija u Hrvatskoj još uvijek nema barem jedan sakriveni geocache. Pomislili biste: „Pa što ako nema, nije bitno!“ Priča nas upravo vodi u suprotnom smjeru. U Hrvatskoj postoji sakriven geocache koji zahtjeva da pronađete barem po jedan cache iz svake županije, dakle 21 sveukupno, kako biste mogli logirati taj geocache kao pronađen. Ne vjerujete nam? Evo vam link na taj čuveni geocache pa se sami uvjerite. 
No, da se mi ipak vratimo na našu priču i izlet u Slavonski Brod. Dakle Zagy nas je kontaktirao, Maja i ja smo slobodni taj vikend i kao bonus na kraju je činjenica da je ta subota bila najavljena kao najtoplija u mjesecu listopadu ove godine. I zaista je i bila takva suncem okupana subota da ste mogli slobodno šetati u majicama po prirodi bez straha da će te se naježiti u hladu.
Vožnja prema Slavonskom Brodu je jednostavno rečeno bila očaravajuća. U 9-10 sati prijepodne sunce sve više blago prelazi po vrhovima brda kako se krećete blizu Papuka. A taman je bio period one rane jeseni pa su boje varirale od ljetno zelene pa do onih jesensko žutih i crvenih. Na kraju sve to izgleda kao da se netko poigrao kistom po krošnjama drveća.
Krečući se prema Slavonskom Brodu prolazili smo kroz mjesto Rastušje. I kako nam je običaj pratiti one smeđe table kroz mjesto, koje vam govore gdje ima nečeg zanimljivog u mjestu, tako smo i ugledali znak na kojem piše: Rodna kuća Dragutina Tadijanovića. Tu smo se zaustavili te je Zagy odlučio da će osmisliti nekakav multi-cache ne bi li drugim geocacherima pokazao gdje je odrastao jedan od istaknutih pisaca u hrvatskoj književnosti.
Malo dalje od Tadijanovićeve rodne kuće su se protezala polja okružena brdima. I opet su pobijedile one boje o kojima smo pisali nešto ranije tako da smo se odlučili zaputiti i tamo negdje postaviti geocache. Kutiju i logbook geocachea smo dali mi Zagy-u na što smo jako i ponosni, jer se tada i osjećate kao da je to timski rad glede postavljanja geocachea. Tako smo Zagy i ja sakrili geocache dok je Maja čekala malo dalje i upijala sunčeve zrake tog dana. Međutim, tada je svima došla dobra ideja. Zašto Maja ne bi otišla pronaći taj sakriveni geocache ne bi li ujedno i potvrdila jesu li koordinate precizne. Maja ujedno i jako voli Tadijanovićeva napisana djela tako da je to još dodatni poticaj ne bi li nam taj cache bio logiran kao pronađen. I tako je Maja pronašla cache, koordinate su ok i mi krećemo dalje na put.
Došavši u Slavonski Brod igrom slučaja smo našli tako dobar parking koji je gledao na četiri stroja proizvedena u tvornici Đuro Đaković. Nismo se niti trenutka premišljali treba li tu u blizini postaviti geocache kako bi pokazali i te staroverske strojeve. I tako u svega 10-tak minuta i ova lokacija u Sl. Brodu je dobila svoju malu kutijicu, pametno sakrivenu i samo čeka svoje pronalaznike.
Dalje smo se autom zaputili u sam centar grada jer smo htjeli prošetati Trgom Ivane Brlić-Mažuranić te sjesti i na nekoj sunčanoj terasi popiti kavicu i malo se odmoriti od iscrpnog istraživanja gdje postaviti sljedeći cache.
Nakon kratkog predaha smo se zaputili prema šetnjici koja se proteže uz rijeku Savu ne bi li uspjeli pronaći nekakve 3D slike na betonu. Zagy nam je rekao da su to jedne od većih u Hrvatskoj i da kad se u njih gleda dobiva se taj 3D efekt. Međutim svakog prolaznika kojeg smo pitali za upute kako doći do tamo nije nam mogao reći gdje je to niti je bio siguran da takvo nešto ima u gradu.
U konačnici smo odustali od te ideje i zaputili se prema Tvrđavi Brod. Tek kad smo krenuli šetati njenim prostorom zaključili smo koliko je sama utvrda imala širok dvor, most, jezero, te ogromne zidine koje su ju okruživale. Problem je jedino bio gdje sakriti geocache spremnik, a da te brojni posjetitelji (za geocachere mugleri) ne uoče prilikom potrage. Međutim, i to je brzo riješeno, ideja o sakrivanju je uspješno sprovedena, te je geocache sada ubilježen i na toj lokaciji kada gledate kartu geocacheva u Hrvatskoj.
Polako je već dan odmicao i odlučili smo krenuti kući te usput još postaviti koji cache jer nas je uhvatila ta groznica postavljanja cacheva koju možete iskusiti jedino ako i vi mahnito počnete postavljati puno cacheva u jednom danu.
Tijekom vožnje je Zagy spomenuo da postoji jedno jezero kod mjesta Ruševo zvano Sovsko jezero. Ukratko ćemo samo reći da se Sovsko jezero smatra važnim lokalitetom jer se radi o močvarnom staništu velike bioraznolikosti kojih je sve manje u svijetu, a također i u Hrvatskoj. Također se za jezero pretpostavlja da je ostatak nekadašnjeg Panonskog mora jer su pronađeni okamenjeni ostaci morskih organizama u njegovim dubinama. Više službenih informacija možete saznati sa ovog linka. A mi ćemo vam opisati što ima tamo. Naime oko jezera se proteže poučna staza sa mnogo info ploča sa kojih možete saznati upravo o flori i fauni koje su karakteristične za ovu lokaciju. Pored toga uz stazu vam se nalaze već postavljeni roštilji, klupice i stolovi te dječja igrališta koje slobodno koriste svi posjetitelji. Jednostavno rečeno ovo vam je lokacija za opuštanje namijenjena cijeloj obitelji, a sada je tu i sakriven geocache. Jel moramo još štogod reći?
U samom povratku kući usput smo stali još na dvije lokacije. Geocache smo uspješno sakrili na prelasku iz Požeško-slavonske u Osječko-baranjsku županiju. Kako smo mi svi iz Osječko-baranjske županije tu nije bilo dileme trebamo li geocacherima poželjeti dobrodošlicu u našu županiju.
A da ti turisti – geocacheri ne bi putem ožednjeli zadnji geocache toga dana je sakriven na jednom stajalištu gdje je izvor pitke vode. I zaista nije bilo lako sakriti taj geocache jer posjetitelji su samo navraćali dok je Zagy pokušavao neometano sakriti cache. Kako ne bi bili sumnjivi čak smo se i družili sa raznim posjetiteljima od kojih smo još usput dobili i jednu ljekovitu biljku.
I tako dan postavljanja geocacheva je prošao, a geocachevi nestrpljivo očekuju sve one željnih avanture od milja zvane potraga za skrivenim blagom.
Tekst napisan:
