Geocaching - Voćin, Slatina

(1. svibnja 2013.)

Ovaj izlet se dogodio prošle godine - 2013. Da bi stvar bila još zanimljivija izlet se održao na Praznik rada – 1. svibnja, ali nama geocacherima roštilj i pivo su uvijek u drugom planu. smile Kako je taj dan neradni, Valentin (Zagy) i njegov brat Josip su nas kontaktirali bi li s njima htjeli poći na izlet tj. geocaching i to u jugo-zapadno područje Virovitičko-podravske županije u mjesta Voćin, Slatinu i Višnjicu. Zagy je većinu ovih cacheva iz priče već prethodno pronašao, ali mu nije smetalo ponovno posjetiti, a i nama drugima pokazati ljepotu mjesta koje je posjetio. Uostalom, Zagy je želio na pokoju lokaciju i postaviti geocache tako da je i on imao dodatnih razloga za izlet. Dan je bio kao stvoren za boravak u prirodi – umjereno topao s obiljem sunca, tako da nismo mogli odbiti poziv. smile

Kod parka u Voćinu / fotografija Matko Jelkić

Odmah po dolasku u Voćin odlučili smo se uputiti u njihov park koji je zbog svojih boja i prvenstveno hlada jednostavno mamio. smile Odmah po ulasku u park smo primijetili riječicu koja je prolazila kroz park. Hodajući dalje parkom naišli smo i tablu koja opisuje ruševine dvorca Janković koji je nekada davno stojao uz park, ali je izgorio u požaru i sada se ruševine jedva vide i podsjećaju na brdo zemlje. Međutim te ruševine se smatraju spomenikom parkovne arhitekture.


Ostaci utvrde Voćin / fotografija Matko Jelkić

Šetajući parkom naišli smo i na lokalne „stanovnike“ ovoga parka, a Zagy ih je pokušao pobliže upoznati. smile No razlog zašto smo došli u Voćin nije šetnja parkom već sakriveni geocache na obližnjem „brdu“ gdje se nalazi utvrda Voćin.

No brdo, koje smo tako fino spomenuli gore, više liči na planinu kada se trebate popeti gore. smile I da, imate dva načina kako se popeti gore: onaj lakši (blaga ali dugačka vijugava staza do vrha) i onaj teži (strma po život opasna litica s učvršćenim užetom). Pogodite tko se odlučio za teži, ali brži način. Pa naravno, naš Zagy je morao isprobati može li se popeti i na taj način ovjekovječiti svoje sjećanje na ovaj cache (slika & slika). Trebalo nam je malo duže vremena da pronađemo cache jer je sve uokolo utvrde pod kosinom, visokom travom i ne znate na što stajete dok tražite cache uokolo. Zagy i njegov brat Josip su već prije pronašli ovaj cache pa su stajali po strani dok smo Maja i ja obilazili ostatke utvrde. Zanimljivo je to da su nas dva gps uređaja navigirala potpuno suprotno – jedan na lijevu, a drugi na desnu stranu utvrde. No moja Motorola se iskazala tako da sam ovoga puta ja pronašao cache prvi. smile

Maja na toboganu / fotografija Matko Jelkić

Vraćali smo se istim putem kroz park do auta. Na obližnjim klupama smo zasjeli i dobro se najeli, a Maja je ugledala igralište i tobogan koji je jednostavno morala isprobati. smile Dok smo tako sjedili na klupama došli smo na ideju da ovaj park treba upravo imati svoj geocache, jer imate dosta toga za vidjeti i pročitati sa informativnih tabli duž cijeloga parka. Kako je ideja izleta bila i postaviti koji cache ponio sam dosta kutija raznih veličina i praznih logbookova kako bi na licu mjesta mogli sakriti geocache. I tako dok je Zagy mjerio koordinate nastala je i ova fotografija koja vam je svojevrsni spoiler za pronalazak geocachea Park Voćin pa eto imate malu pomoć od nas. smile

Earth cache Rupnica / fotografija Matko Jelkić

S parkom smo gotovi, ali iz ovih stopa idemo na još ljepšu lokaciju koju je Zagy posjetio tijekom zime. Naime radi se o geološkoj lokaciji jedinstvenoj za ovo područje. Radi se o earth tipu geocachea Lava Columns Rupnica koji pokazuje da je i na našem području zastupljena vulkanska aktivnost. Stupići lave koji su nastali su rijetkost za ovo područje Europe i zaista se možemo ponositi time.

Kod earth tipa geocache spremnika ne pronalazite stvarni spremnik već dajete odgovore na postavljena pitanja. A odgovori su najčešće na info tablama postavljenim na takvim lokacijama. Ujedno vas te table provedu cijelom lokacijom ne bi li nešto propustili vidjeti i štogod usput i naučiti. No cijelo vrijeme dok smo obilazili geološki lokalitet Rupnice čuli smo nekakav šum. Nije bilo vjetra niti auta u prolazu pa je zaključak jedino bio da je u blizini voda. A voda za mene znači dobre fotografije. smile (slika & slika)

Stari hrast / fotografija Matko Jelkić

Nadalje smo autom nastavili cestom prema lokaciji geocachea Dva stara hrasta. No, da bi došli do geocachea ipak smo morali izaći iz auta i prošetati gustom borovom šumom nekih 15-tak minuta.

Pronalazak lokacije dva hrasta nije bilo teško, ali za geocache spremnik koji je sakriven u blizini nam je ipak trebalo više vremena. GPS koordinate su nam skroz bježale jer nemate pogled na čisto nebo a time i dobar prijem signala. Uostalom lokacija se zove dva stara hrasta, ali samo jedan još uporno i ponosno stoji, dok je drugi nažalost podlegao naletima vjetra i starosti. Geocache smo napokon uspjeli pronaći i zaista nije niti teško, a niti je daleko od samog hrasta. Sretni što smo našli geocache napravili smo i zajedničku fotografiju.

Sada napuštamo Voćin i autom se približavamo gradu Slatini. Međutim nismo htjeli tražiti urbane cacheve po gradu toga dana, već smo htjeli samo boraviti u prirodi. Stoga smo odlučili da ćemo posjetiti jezero Javorica blizu Slatine i pronaći sakriveni geocache na toj lokaciji. Došavši tamo posjetitelja je naravno bilo u izobilju s obzirom na topao, sunčan dan, ali to nas nije omelo u traženju geocachea. smile Kao što vidite zadatak nije bio jednostavan, cache je tu negdje pa smo praktički „preuredili“ kojih 3m utvrđene obale oko jezera. smile

No, kao i uvijek isplatilo se. Cache je uspješno pronađen, još uvijek imamo ugodna i zanimljiva sjećanja na samu potragu tj. pretragu kamenja. smile Uostalom da cache nije ovdje sakriven ne bismo vidjeli ovo prekrasno jezero tog dana.

Panorama jezera Javorica kod Slatine / fotografija Matko Jelkić

Pričom vas dalje vodimo prema mjestu Višnjica. To je ogroman kompleks namijenjen domaćim i stranim posjetiteljima. Sve je počelo kao malo mjesto za izlet da bi se proširilo na uzgoj konja, srndaća, organiziranje kojekavih manifestacija. Ovdje vam zaista nude svega od vožnje u kolima do posjete konjušarama i terapijskom jahanju.


U konjušari / fotografija Matko Jelkić

Kad se još podsjetimo da je ovdje sakriven i geocache koji dodatno ima namjeru da vas privuče ovoj lokaciji onda možemo reći da je to pravilno zaokružena turistička ponuda. smile Cache je sakriven izvan ograda ove lokacije, ali sve vam je okruženo zelenilom, pogotovo ako ovo mjesto posjetite tijekom proljeća. Sakrivenu kutijicu je vrlo brzo i bez problema uočila i dohvatila Maja, a drugi su se samo pridružili nastanku ove fotografije. smile

Srndać pretrčava put / fotografija Matko Jelkić

I za kraj našeg izleta imamo geocache koji se nalazi na vrlo zabačenoj lokaciji u polju, daleko od civilizacije i sigurno ga Maja i ja ne bi posjetili da nije bilo Zagya i ovog izleta. Upravo zbog zabačene lokacije geocachea u polju, ovo je bilo pravi test za Zagyev, tada još uvijek, nov auto. A i gps-u nije bilo lako odrediti našu lokaciju. smile Autom smo mogli doći samo do nasipa gdje smo nastavili pješice prema geocacheu, ali smo prvo morali napraviti fotografiju nas i prašnjavog auta. I dobro je da smo išli pješice, jer kao što i vidite, ne bi uočili srne niti se nauživali svježeg zraka. Geocache pokazuje lokaciju kuća zvanih karaula koje su služile za smještaj pograničnih jedinica nekadašnje JNA. Cache je namjenjen prvenstveno radioamaterima, a lokacija je pogodna za održavanje natjecanja radioamatera zbog vojne osmatračnice visoke 15-tak metara na koju se Zagy i popeo.

Maja malo odmara / fotografija Matko Jelkić

Ovu priču možemo završiti da je Zagyev auto dobio zaslužen kupanjac nakon iscrpnog dana. A mi smo dobili još jednu uspomenu na izlet na Praznik rada kada po prvi puta nismo jeli roštilj, već lutali zabačenim ali lijepim lokacijama Lijepe naše.

Tekst napisan:


Autori: Matko & Maja