Čežnja zvana Zagreb
Svako jutro uz šalicu kave ili čaja redovito provjerimo nove sakrivene geocacheve u Hrvatskoj. I naravno da ih najviše bude sakrivenih u okolici Zagreba zbog velike koncentracije lokalnih geocachera tamo. Tada nas obuzme ona nostalgija za Zagrebom i geocachingom kojim smo se bavili tamo u više navrata.
Kad se prisjetimo svih lijepih trenutaka i kako se Zagreb činio kao velika nepoznanica tj. neistražen grad. Sada je potpuno drugačija situacija. Grad nam se zapravo čini malim bez obzira što od jednog do drugog kraja možete putovati oko 2 sata. Zagreb poznamo upravo kroz geocacheve i prolazeći lokacijama čije smo geocacheve pronašli samo utvrđujemo gradivo gdje se nalazimo u prostoru. 
A opet svako jutro par novih sakrivenih geocacheva u Zagrebu. I sve nas to zainteresira toliko da čeznemo čim prije otići u Zagreb. Vjerojatno i hoćemo čim naš treći član obitelji malčice još poraste. Onda ćemo zajedno otkrivati još nepoznate kutove grada, rješavajući misterije koji oni sakrivaju, lagano se krećući od jedne do druge etape, a sve sa ciljem pronalaska male kutijice zvane geocache. Da, zaista nas obuhvati čežnja za Zagrebom jer tamo cacheva ima posvuda, a svaki cache je nova avantura.
Ovdje u našoj ravnoj Slavoniji je teže biti geocacher jer treba često potegnuti oko 60-tak kilometara do prvog i jedinog sakrivenog, a ne pronađenog cachea tog dana. A kad se prisjetimo koliko samo Zagreb ima cacheva.
Zadnjeg puta smo bili tamo u mjesecu ožujku 2014. g. i tada smo mogli reći kako smo se „riješili“ tradicionalnih cacheva. A sada se opet situacija zazelenila tj. tradicionalnih, a ne pronađenih geocacheva posvuda. A mystery cachevi nam se samo gomilaju riješeni i sad samo mogu čekati da ih jednom, nekad posjetimo. Ahh taj nedostižni Zagreb… zasad.
Tekst napisan:
