Blago nama
Čitamo malo strane tekstove o geocachingu pa se stalno proteže problematika kako se najčešće, u geocachingu od strane vlasnika, sakrivaju micro ili čak nano kutijice. Svi smo svjesni zašto je to tako jer je najlakše sakriti ga, učiniti potragu za kutijom vrlo teškom i izazovnom, a kutijicu najvjerojatnije neće uočiti slučajni prolaznik.
Premda smo mišljenja da je geocaching za sve, prvenstveno mislimo da je baš namijenjen onim najmlađima. I premda je to samo u suštini igra, ti najmlađi baš iz tog razloga vole ići u potragu za nečim sakrivenim. Ali još više i očekuju da će pronaći nešto. To govorimo doslovce iz iskustva jer naš sinčić Matej redovito upita: „A šta ima unutra?“ Nažalost odgovor najčešće bude: „A samo papirić za upis.“ I dakle nije blago nama, nego blaga nema.
Nemojte nas krivo shvatiti. Mi volimo ići u geocaching samo zbog doživljaja svega, ali oni najmlađi to još uvijek ne vide i ne shvaćaju tako. Imamo nažalost i primjere djece koja su odustala jer u prvim kutijicama koje su pronašli je bio samo taj papirić za upis. I onda u njihovim glavama vjerojatno bude upitnik: „I šta, to je to?“
Dakle nemojmo ih razočarati svi mi koji volimo postavljati kutije. Ako lokacija dozvoljava potrudimo se postaviti što veću kutijicu kako bi u njih mogli baš za naše mališane ostaviti nešto čemu će se radovati. Tada će se i o izletu, a i samom geocachingu vrlo rado prisjećati i prepričavati drugima.
Tekst napisan:
