Geocaching po Szekszardu

Od svih izleta o kojima vam možemo pisati ovaj izlet je najstariji odnosno zbio se jako davno, točnije 28. travnja 2012. godine. Izlet kao izlet je uvijek zabavan gdje god otišli, ali ovaj izlet je imao i još malo toga što ga izdvaja iz hrpe. Naime, to nam je prvi izlet s još jednim geocacherom kojega iz novijih tekstova znate kao Dr. Zagy tj. Valentin iz Osijeka. I upravo njegova ideja je bila da se odvažimo na izlet u nepoznato, mali gradić u Mađarskoj zvan Szekszard. Da, gradić vrlo neobična imena treba znati izgovoriti pravilno inače dođe do nekakve neželjene riječi koja izaziva podsmjehe drugih.
No, vratimo se mi našem izletu. Dakle ok, imamo geocachera koji nas je pozvao i koji je ujedno i naš šofer po prvi puta na takvom nekom izletu. Ma što reći, zavalite se u sjedalo i pustite da drugi voze dok vi uživate u vožnji i pogledu.
Posebnost ovog izleta je još i u tome što nam drži rejting statistike. Da, mala hrpa brojki je ostvarena tog dana i od tada ju nismo premašili. Naime, uspjeli smo prvi pronaći 11 geocacheva tijekom našeg izleta, a sveukupno je pronađenih geocacheva bilo 15. To nam je ujedno i najveći broj pronađenih cacheva u jednom danu. No, dosta suhoparnih brojki koji običnom čovjeku ništa ne znače.

Dakle, prvo zaustavljanje i prvi cache na našoj ruti je bio posjet gradu Decs gdje su nam sa sve tri strane ulaza u grad zaželjeli dobrodošlicu i to na način da smo lijepo upisali one FTF-ove otprije.
Dalje, tijekom vožnje nam je Zagy počeo pričati o tzv. Metuzalem mašinama tj. seriji cacheva koja je počela u Mađarskoj a sada je već polako zaživjela u Hrvatskoj u nekim krajevima. Radi se o strojevima koje vidite tijekom posjeta geocacheu. Bilo da se radi o starim strojevima ili nešto novijim i dalje je zabavno vidjeti ih uživo. Takav jedan strojček smo i mi vidjeli. I kad gle, nema stroja već neki avion stoji i čeka na nas. Pustimo sad geocache sakriven tamo, već vas pitamo zar ne biste i vi ovakvo nešto htjeli vidjeti uživo? E pa mi jesmo i zaista je prave veličine.

Sljedeći niz geocacheva su bile razne skulpture postavljene po gradu posebne iz razloga što predstavljaju tzv. socijalni realizam koji se razvijao tijekom komunizma u sovjetskom savezu. Sami principi sakrivanja urbanih geocacheva po gradu su bili sasvim novi za nas tako da nismo znali gdje tražiti i kako. Tako je kod jednog geocachea bio koristan timski rad dok se kod sljedećeg trebalo zavući pod bor. U jednom geocacheu veličine micro smo pronašli i olovkicu koja nam je bila primjer kod naših postavljanja geocacheva.
Bilo je tu geocacheva posvećenih i životinjama iz Drugog svjetskog rata koje su se na neki način ustoličile svojim tadašnjim herojskim činovima i za to dobile tzv. Dickin medalju. Otuda se i malo bolje pojašnjava naziv te serije cacheva Animal heroes in the city.

Po prvi puta smo se u našoj potrazi za geocachevima susreli i sa pogrešno izmjerenim koordinatama tako da je geocache, inače sakriven kraj ceste, pokazivao na lokaciju nekakvog trga okruženog zgradama. I tako smo ga bezuspješno tražili dok Zagy nije odlučio da sjednemo u kafić te da uhvati wi-fi signal te malo bolje pogleda logove geocachera i moguće spoilere. Na trgu gdje smo sjeli na piće je bila izložba starih automobila svih marki i porijekla. Zaista nam je bilo lijepo prošetati i pogledati neke od njih, te nam je izmamilo na usta onu poznatu: „I ja bi takvog!“
Kasnije smo odlučili naš geocaching produžiti te se autom odvažiti na okolne geocacheve izvan grada. Tako nas je Zagy dovezao do jedne kapelice na brdu s koje se proteže pogled na područje Dunava, Sárköza, prethodno posjećeni gradić Decs, pa čak sve do Baje ukoliko je vedar dan.
Našu priču završavamo na obližnjem jezeru. Uz pronalazak zadnjeg geocachea na ovakvoj opuštajućoj lokaciji napravili smo i par fotografija. (slika & slika)
Zadovoljni ostvarenom statistikom pronađenih geocacheva koja još uvijek drži svoj rekord, te izletu i boravku u stranoj zemlji završavamo našu priču o posjeti gradiću čudnog imena Szekszard.
Tekst napisan:
